Povodom smrti mons. Tome Krojera, dušobrižnika gradišćanskih Hrvatov u Beču
Iako smo jur bili „pripravljeni“ na ov tužni dogadjaj, jer su se u minuli dani i tajedni širile tužne visti o sve slabijem zdravstvenom stanju kanonika mons. Tome Krojera, ipak smo potreseni primili vist o njegovoj smrti. S Tomom Krojerom Hrvatski centar kao i Hrvatski akademski klub, ali pred svim i gradišćanskohrvatska vjerska zajednica u Beču je izgubila vjernoga dugoljetnoga peljača, člana, hrvatskoga aktivista i kulturnjaka kao i „svojega“ dušobrižnika, a iznad svega kršćanskoga i katoličanskoga intelektualca, ki je bio uvijek i vrsni diskutant i savjetnik u vjerski pitanji. Kanonik Tome Krojer je 2005. ljeta, po smrti dugoljetnoga dušobrižnika gradišćanskih Hrvatov u Beču, Augustina Blazovića (2004.) preuzeo ovu službu. Kad je koncem augusta 2020. ljeta stupio u mirovinu kao farnik Cindrofa i Klimpuha, prosio je željezanskoga biškupa Živkovića, da i nadalje smi i more vršiti dušobrižničku službu za gradišćanske Hrvate u Beču a je za to imao i usmenu biškupljevu potvrdu. Imali smo misečne nediljne hrvatske maše u Hrvatskom centru a do korona pandemije i u Petrovoj crikvi (svenek 3. utorak u misecu). Fiksna točka u vjerskom životu gradišćanskih Hrvatov u Beču je bila i korizmena maša u crikvi na Kalvarijskom brigu (Kalvarienbergkirche), a pred svim i tradicionalno hrvatsko shodišće početkom maja k Mariji u Zelenom u Dolnjem Prateru, ko je priredba i dogodjaj s najdužom neprekidnom tradicijom Hrvatov u Beču. Prilikom svojega 70. rodjendana, 2020. ljeta, Tome Krojer odlikovan je »Časnim članstvom Hrvatskoga centra u Beču« za svoje djelovanje kao dušobrižnik za hrvatsku vjersku zajednicu u Beču. Odlikovanje u obliku skulpture, umjetničkoga djela keramičarke Anice Košćan su mu predali predstavniki i predstavnice tzv. “Celjanske braće” (grupe pišačev hodočasnikov na hrvatsko shodišće u Celje) po svečevanju zadnje hrvatske maše pred ljetnimi prazniki toga ljeta. „S Tomom Krojerom smo izgubili ne samo dobroga prijatelja, angažiranoga suputnika i verziranoga teologa, nego i dušobrižnika, ki je bio jako poštivan i obljubljen med svojimi vjerniki i vjernicami, pred svim i ovde u Beču. Jako će nam faliti.” Svakako je u interesu Hrvatskoga centra, a tim i hrvatske vjerske zajednice u Beču, da bi i nadalje imali svojega dušobrižnika da bi čim prije gdo mogao naslijediti Tomu Krojera u ovoj službi i da bi stupio u njegove stupaline u smislu očuvanja i mašnih službov, vjerske obuke i hrvatske riču u velegradu.
