Sudbine bijelih udovica i njihovih muževa s druge strane oceana

Knjiga Draga Ulija – Ljubavna pisma s Otoka  predstavljena je 4. travnja u Hrvatskom centru u suorganizaciji s Ogrankom Matice hrvatske u Beču. O knjizi su govorile autorica, novinarka u mirovini Davorka Vukov Colić, spisateljica i komunikologinja Ana Tajder i Silva Tomanić Kiš, urednica iz ArTresor naklade, u čijem je izdanju objavljena knjiga. Riječ je o dokumentarističkoj fikciji, pričama utemeljenima na stvarnim svjedočanstvima stanovnika i stanovnica Zlarina, malog otoka s danas svega 200 stanovnika, smještenog na 20 minuta vožnje brodom od Šibenika. Autorica je prikupila obiteljska sjećanja o emigrantskim iskustvima muškaraca koji su trbuhom za kruhom odlazili u prekomorske zemlje, a za sobom ostavljali svoje mlade žene i tek rođenu djecu. Čekajući njihov povratak, one su živjele poput udovica, pa ih autorica u knjizi naziva bijelim udovicama . Živeći tradicionalno i prema strogim patrijarhalnim zakonima, prema kojima preudaja ili briga o vlastitoj sreći nije bila opcija, otočanke su u svojim malim sredinama ostajale čekati povratak muževa te su se morale emancipirati protiv svoje volje i izbora. S druge strane oceana, muškarci su zarađivali za kruh i bili aktivni sudionici u izgradnji nekog novog društva. Katkada je zarada bila toliko mršava da nije bilo dovoljno novca da se pošalje kući, neki su vodili paralelne obiteljske živote, neki su ondje stradali i nikada se nisu vratili kući, a oni koji su se vratili, često se više nisu snalazili. Knjiga je otvorila mnoga pitanja o kojima je publika diskutirala zajedno sa sugovornicama: kako su ispripovijedane otočke sudbine utjecale (i još uvijek utječu) na odnos žena prema muškarcima, koje su vrijednosti majke prenosile svojim kćerima i očevi svojim sinovima, što je zajedničko ondašnjim i suvremenim iseljenicima i je li povratak uopće moguć? Tekst: Adrijana Markon Jurčić Fotografija: Mateo Batinić