top of page

Idemo iz Gradišća u svit

Svaki misec se u okviru centar.muzike predstavlja nova grupa. Četvrtak, 17. novembra, je Centar po prvi put pohodila grupa Idemo i začarala brojnu publiku.



Po deveti put je Marco Blažeta stupio pred publiku u punom Hrvatskom centru i pitao šarmantno po svoji hrvatski pozdravni riči, gdo sada ništ nije razumio. Ov „anser šme“, kako bi se po nimšku reklo, je ov put ulovio čuda ljudi. S jedne strani zbog toga, jer se je isti dan u Hrvatskom centru počeo djelatni sastanak AGSM-a, s druge strani, jer je i grupa Idemo privukla svoj vlašći fanklub. Centar je ada bio dobro potpupunjen kot se očekuje za ovakov lipi koncert.


Kamo danas idemo?

Ime Idemo dao je moderatoru Blažeti još već mogućnosti, kako se igrati riči. Put kamo, je na ovom večeru bio jasan, naime u Gradišće odnosno po slijedi ondešnje tradicionalne muzike. Nimške, hrvatske i židovske jačke imaju u programu, a hrvatsko ime Idemo paše uz sudbinu Gradišćancev.

Ime povezuju ada s iseljenjem, ostavljenjem i pendlanjem. To znaju člani grupe iz vlašćega iskustva. Sestre Julia Prötsch i Magdalena Pfaffeneder, rajlaš Philipp Zach i basist Nikola Zeichmann su sami takovi Gradišćanci, ki redovito ostavljaju svoje gnjazdo za študijum, djelo i nova iskustva.

Prilično ljeto dan nastupaju sad kot grupa Idemo i predstavljaju najvećim dijelom gradišćansku narodnu muziku u novi aranžmani.




Gradišćanska muzika kako ju kanu

Kot povida jako simpatični sastav, su svi kako-tako narasli s narodnom muzikom. Sestre iz Malištrofa da su na obiteljskom rastoku u Šuševu jur u ditinstvu čule, kako su ljudi jačili. A i Dolnjopuljanac Nikola Zeichmann povidao je, kako si je zibrao med putem A i B, svoj vlašći put C, kade različne stvari djela. On da je kondicioniran s narodnom muzikom, ali s hrvatskom, se šali Zeichmann.

Da u Gradišću postoji i ča drugoga, o tom sada svidoči grupa Idemo. Ziberu jačke po različni kriterija – koč po melodiji, koč po ritmu jezika ili pak po sadržaju. Oni se pri tom

ne držu kakovih ograničenj, nego sviraju ovu gradišćansku muziku, kako ju oni sami kanu svirati.


Planirano snimanje u Slovačkoj

Idemo je aktivno na socijalni mriža, od jačak se online ipak samo more najti božićna Ča mora to biti?. Na Instagramu piše u opisu grupe „Pannonian farewell music“. To se osebujno čuje u autorskoj jački Pendlerblues, ku su Idemo isto predstavili publiki u Centru.

Melodija, ka te veljek zahvati i tekst, ki je poznat svakomu pendleru poziva na ponavljanje, a tako se je i u Centru pojavila publika, ka s Idemo šurla: „I bin net do i bin net durt, bin nie daham und immer furt“.

Da se takove jačke budu u budućnosti mogle poslušati namjerava grupa – tako su uvadili pri nastupu – snimiti barem četire jačke u študiju Tome Jankovića u Hrvatskom Jandrofu.


Šarolik program u Hrvatskom centru

Grupa Idemo je u Centru predstavila različne nimške jačke, jednu židovsku i dvi hrvatske jačke, naime Ne idemo domom iz sridnjega Gradišća i Teško mi je iz Čajte. Aranžmani jačak jako variraju. „Čuje se sve“, reče Blažeta i nabraja sve uticaje, ke je čuo do sada: jazz, alpska muzika i čardaš. Muzičarke i muzičari mu daju pravo.

Čuda aranžmanov rezultira jednostavno iz skupnoga muziciranja, neke jačke da su tako lipe, da ne tribaju ništ dodatnoga. Kod nekih drugih jačak – tako na primjer dičje jačke Insa Bruida Veidl – im nije odgovarao tekst i su ga jednostavno preminili.

Čuda puti u razgovoru padaju riči: ljudsko, pravo i jednostavno. To da fascinira muzičarke i muzičare na narodnoj muziki. A ta fascinacija se i čuje u aranžmani, u jačenju sestar, ke jednostavno dobro harmoniraju i u reakciji oduševljene publike.

Comentários


bottom of page