Prilikom smrti Huberta Rešetarića

Kad je u februaru 2022. ljeta umro Herman Rešetarić, nemila smrt iskinula je jednoga iz tandema, dvojka bratov Rešetarić, ki su pisali povijest gradišćanskih Hrvatov u drugoj polovici 20. stoljeća. Sada nas je ostavio i Hubert Rešetarić (87) po dugoj bolesti ali do zadnjega angažiranoga i zainteresiranoga borca za prava gradišćanskih Hrvatov. Rodjeni Stinjaki i djelači u Beču Herman i Hubert Rešetarić skupa s pravnikom dr. Antonom Andorferom i drugimi mladimi hrvatskimi aktivisti su bili utemeljii Društvo za prava gradišćanskih Hrvatov u novembru 1972. ljeta, a vlasti su ga priznale u marcu 1973. ljeta. Prvi i zadnji predsjednik je bio Hubert Rešetarić iz Stinjakov, odnosno Pinkovca. Ali 2005. ljeta su bili raspustili ovo društvo, ko nije dostalo nikakovu financijsku potporu sa strane Države Austrije. Najveća hvala za društveno djelovanje je pripala pravniku dr. Antonu Andorferu. Gradišćanskohrvatska društva su Andorferovo djelovanje nagradila dodiljenjem »Kulturne nagrade« za 1995. ljeto, a Hrvatski centar je odlikovao uza to i brate Huberta pak Hermana Rešetarića svojom nagradom »Metron« za 2015. ljeto.

Hubert Rešetarić (livo) je s bratom Hermanom Rešetarićem primio nagradu METRON za 2015. ljeto

Prošli četvtak, 15. maja mogli smo slušati Bruje i njevu jačku „Na Stinjaki po ulici pjevaju junaki…“ ku su komponirali na stihe pjesme Augustina Blazovića i kad slušamo ili jačimo refren „Mili brati, svi Hrvati, branite ča j’ naše…“, tada su nam pred očima Herman i Hubert Rešetarić. Danas to tribamo naglasiti i pokazati na to, da zahvaljujući ovim bratom Rešetarić imamo već čega ča drugačije znamda ne bi imali ili bi dostali znamda stoprv čuda kašnje, uz ostalo i hrvatske radio i tv-emisije u ORF-u.

Po starijem bratu Hermanu 2022. ljeta sada i s mladjim, Hubertom Rešetarićem je otišao svidok vrimena, dio naše hrvatske savjesti i dušnoga spoznanja. Ovo priznanje kao dio naše povijesti im je Hrvatski centar i tim priznao dodjelom Kulturnu nagrade Hrvatskoga centra »Metron« za 2015. ljeto.

Danas se smi reći, da je vrlo vehementni, dijelom i nepopustljivi, ponekad još i akcionistički i militantni angažman Rešetarićev uticao na upeljanje hrvatskih radio- (22. 1. 1979.) i tv-emisijov (u aprilu 1989.) u okviru ORF-a, na konačno postavljanje dvojezičnih seoskih tablic (2000.), a nepopustljiva je bila i njeva borba za hrvatski službeni jezik i na uredi i pred sudi.

Hubert Rešetarić je bio najprije angažiran u Katoličanskom pokretu a pak u HAK-u, a skupno su brati Herman i Hubert nastupali i na sjednica HKD-a u Gradišću i potribovali ča bi se moralo djelati — ali se tada nisu mogli probiti. Po predavanju tadašnjega farnika u Novoj Gori, Joške Preča u Hrvatskom akademskom klubu u Beču su spontano utemeljili komitet proponentnov za utemeljenje novoga hrvatskoga društva. „Komitet za prava gradišćanskih Hrvatov“ je 1973. ljeta dostao prvi registrirani odbor, a vlast je pak na protuliće 1973. ljeta priznala ovo novo društvo.

Hubert Rešetarić ušao je u kolektivnu memoriju povijesti našega naroda i spomenut ćemo se ga kao velikana u borbi za manjinska prava i za očuvanje hrvatskoga jezika kroz cijeli svoj život.