U okviru dječjeg kulturnog i obrazovnog programa u Hrvatskom centru u Beču je na poziv udruge Obzor gostovala umjetnička udruga Kozlići iz Zagreba. Kozlići su diljem Hrvatske, ali i šire, poznati po tome da svoje priče izvode u formi japanskog pripovjednog teatra kamišibaja, koji se često jednostavnije prevodi kao papirnato kazalište. U povodu 150. obljetnice rođenja najveće hrvatske dječje književnice Ivane Brlić-Mažuranić ispričali su priču prema njezinu najljepšem hrvatskom dječjem romanu Šegrt Hlapić. U punoj dvorani Hrvatskog centra djeca su pjevala zajedno s pripovjedačima Verom Pfaff i Reljom Dušekom pjesmu o malom postolarskom šegrtu Hlapiću i njegovoj prijateljici Giti te o njihovim avanturama, a potom su se zajedno družili na radionici, gdje su bojali likove iz priče i sami crtali prizore iz avantura Hlapića i Gite za svoj mali kamišibaj.
Što je kamišibaj?
Kamišibaj je umjetnost pripovijedanja priča s pomoću ilustracija koje se izmjenjuju u malome drvenom okviru s vratašcima, svojevrsnom stolnom kazalištu koje se naziva butaj. Potječe iz Japana, zemlje koja ima dugu tradiciju tzv. slikonarativne umjetnosti, stoga se jednostavnije opisuje kao papirnato kazalište. Krajem 20-ih godina 20. stoljeća pojavljuje se na ulicama Japana kao oblik putujućega kazališta. Ubrzo postaje iznimno popularan jer je lako pokretan, edukativan i zabavan, a pripovjedači, tzv. kamišibajari, postali su pravi majstori pripovijedanja uz pomoć ilustracija. Kamišibajar je bio ulični pripovjedač koji je svoj butaj vozio na biciklu te putovao gradskim i seoskim ulicama. Katkada bi prekidao priču kada bi postala najzanimljivija i nastavljao je idući put. Mali slušatelji bi silno iščekivali nastavak priče, ali njegov je glavni zadatak zapravo bila prodaja ručno rađenih slatkiša. Ipak, zbog svakodnevne interakcije koju su imali s djecom, kamišibajari su prozvani uličnim učiteljima ili učiteljima s ugla.
Pravila izvedbe kamišibaj-priče
Umjetnost takvoga pripovijedanja ima svoja pravila. Priča se najavljuje udaranjem drvenih palica koje se zovu hijošigi. To je znak da priča počinje. Vratašca se otvaraju i u okviru se vidi ilustracija s naslovom priče. Ilustracije su smještene u drvenom okviru butaju, koji je najčešće A3 formata. S prednje strane je slika, a na poleđini svake ilustracije je tekst ako pripovjedaču zatreba da se prisjeti detalja iz priče. Većina tradicionalnih kamišibaj-priča sastoji se od 12 do 20 ilustriranih kartica. Važno je jedino da se izmjenjivanje ilustracija odvija lako, da ne ometa pažnju publike prilikom pripovijedanja. Izvedba završava zatvaranjem vrata butaja.
Višenamjenski medij
Osim za zabavu djece, kamišibaj se koristio i u propagandne i političke svrhe. Danas se kamišibaj koristi kao sinestetički umjetnički medij koji stvara potpuni doživljaj umjetnosti – vizualan, verbalan i auditivan – jer uz pripovijedanje i slike autori često koriste i različite instrumente kako bi izvedbu dopunili glazbom.
Kamišibaj je, međutim, idealan medij za odgoj i obrazovanje djece. To je didaktičko i edukativno sredstvo koje se može koristiti za poticanje umjetničke kreativnosti, likovnog i jezičnog izražavanja, za učenje jezika, ali i za jačanje vještina javnog nastupa i samopouzdanja. Udruga Obzor koristi kamišibaj u radu s djecom u okviru kreativnih radionica hrvatskog jezika i kulture u Hrvatskom centru u Beču. Djeca slušaju priče, na taj način potiču svoju maštu, uče nove riječi, razmišljaju o junacima i junakinjama priče, razgovaraju o njihovim postupcima… Zatim sami stvaraju svoje priče ili mijenjaju priču koju su slušali i gledali. Pišu, crtaju i izvode. Takav cjeloviti pristup učenju jezika, na kreativan način i kroz igru, pokazao se učinkovitim jer objedinjuje više ciljeva u podučavanju. Kozlići su ovom prigodom darovali Udruzi Obzor i Hrvatskom centru butaj A4 formata za pedagoški rad s djecom.
Naši stalni gosti
Kozlići su već stalni gosti udruge Obzor i Hrvatskog centra na programima za djecu. Prvo smo ih upoznali 2022., kada su pričali priču Mačak Džingiskan i Miki Trasi u povodu 100. obljetnice rođenja najveće hrvatske pjesnikinje Vesne Parun. Zatim su gostovali na Uličnoj fešti 2023., kada su pričali narodne priče s Banije, a ovaj put došli su nam u posjet kako bismo zajedno obilježili 150. obljetnicu rođenja slavne hrvatske dječje spisateljice Ivane Brlić-Mažuranić.
Kozlići su pravi ambasadori ove umjetnosti koja je u zadnje vrijeme postala raširena diljem svijeta, a s njima i u Hrvatskoj. Umjetnički i bračni par Vera Pfaff i Relja Dušek osnovali su udrugu 2017. s ciljem približavanja umjetnosti djeci i mladima, a kamišibaj je jednostavan i pogodan medij da se taj cilj i ostvari. Kroz predstave i radionice potiču kreativni razvoj mladih te pomažu stvaranju socijalne jednakosti u društvu. Redovito sudjeluju u radioničkom programu Šibenskog festivala djeteta, na Ogulinskom festivalu bajki, nakon snažnog potresa u Petrinji i Sisku priključili su se brojnim kulturnim djelatnicima da pomognu djeci prebroditi traume uzrokovane potresom, a u suradnji sa stručnjacima izradili su i niz priča i radionica posebno prilagođenih djeci s teškoćama u razvoju, a izvode i priče na znakovnom jeziku za gluhu i nagluhu djecu. Do sada su izradili više od 100 naslova kamišibaj-priča: japanskih narodnih priča, hrvatskih narodnih priča i nagrađivanih slikovnica svjetskih i domaćih autora prilagođenih za format kamišibaja. Prošle godine su zajedno s udrugom Kaleido iz Buzeta objavili Početnicu kamišibaja namijenjenu svima koji se žele baviti kamišibajem, ali prije svega odgajateljima, učiteljima i pedagozima u radu s djecom.
Višejezični kamišibaj
Višejezični kamišibaj međunarodni je projekt koji je pokrenula organizacija DULALA iz Francuske 2014. godine. Zahvaljujući članstvu udruge Kozlići u međunarodnoj mreži višejezičnog kamišibaja KAMILALA, u Hrvatskoj je 2022. godine otvoren natječaj za škole i vrtiće u izradi kamišibaj-priča na više jezika. Jednom godišnje udruga Kozlići upućuje poziv svim školama i vrtićima u Hrvatskoj, ali i drugim kreativnim skupinama djece, da izrade kamišibaj-priču koristeći više stranih jezika, narječja ili dijalekata. Sigurni smo da bi na ovom natječaju bile dobrodošle i organizacije i dječje grupe iz gradišćanskohrvatske zajednice.
Tekst i fotografije: Adrijana Markon Jurčić
Comentarios