Jezik gradišćanskih Hrvatov

​

Govorno područje gradišćanskih Hrvatov je podiljeno na nekoliko regijov i zastupana su sva tri hrvatska narječja. Daleko najrasprostraniji je čakavsko-ikavsko-ekavski govor, kako se ga more i danas još rudimentarno najti u unutrašnjosti Hrvatske i u kom se historični vokal jat /ě/, odvisno od sljedećega samoglasnika i suglasnika, (po zakonu Jakubinskoga i Meyera) pretvorio u /i/ [snig] ili /e/ [leto]. U Gradišću i u granični područji ovu dijalektalnu podskupinu koristu Hati na samom sjeveru i Poljanci u okolici Željezna, isto kot i Dolinci u Sridnjem Gradišću. Ovo narječje je osnova ili temelj normiranoga jezika gradišćanskih Hrvatov. Kako se /e/ kot na primjer u [leto] izgovori kot diftong, npr. [lieto], se u pismu danas koristi (i)jekavski (leto > ljeto). Dvoja sela južno od Nijuzaljskoga jezera, Vedešin/Hidegség i Umok/Fertőhomok se broju med kajkavska sela, iako ovdašnji govor nima sva glavna obilježja ostalih kajkavskih narječjev, jer je govor prelaznoga tipa. U Južnom Gradišću i u graničnom području najdemo Štoje i Vlahe, čije govore se svrstava kot  štokavske i ki su isto prelazni govori prema čakavskom. Nadalje najdemo skupinu govorov Južnih Čakavcev. Sve ove jezične skupine na jugu Gradišća imaju ikavski refleks jata, npr. [dite] i [lito], ter konzervativniji akcentski sistem. Dvoja sela, Hrvatski Grob/Chorvátsky Grob u Slovačkoj i Bajngrob/Weingraben u Sridnjem Gradišću govoru zasebnim narječjem.

​

Od sredine 18. stoljeća postoji redovita literarna produkcija bez prekida do dandanas. Književnost je dugo stala u znaku vjere i je bila pisana od farnikov i redovnikov, ki su pretežno bili iz sjevernoga ili sridnjega dijela današnjega Gradišća i graničnih područjev. Tako se je zvećega koristilo čakavsko-ikavsko-ekavsko narječje, čim ima ova jezična forma najduži kontinuitet i tradiciju i je tako nastala osnova za zasebni varijetet. Iako je bilo nekoliko pokušajev različnih jezično-političkih akterov upeljati novoštokavski standard i med Hrvati prvo Zapadne Ugarske ter kašnje i Gradišća, nije došlo do jezične konvergencije s ostalim hrvatskim govornim područjem u pogledu na standardni jezik. Ljeta 1982. je po dugoljetnom djelovanju grupe filologov pod peljanjem Josipa Hamma, ki je tada djelovao na Bečkom Institutu za slavistiku, izašao prvi svezak normativnoga rječnika s prvom natuknicom na nimškom jeziku, Deutsch-Burgenländischkroatisch-Kroatisches Wörterbuch. Drugi svezak s gradišćanskohrvatskom lemom na prvom mjestu se izdjelao pod peljanjem Božidara Finke od Hrvatske akademije znanosti i Radoslava Katičića, ki je tada držao katedru na Bečkoj Slavistiki, i tako je Gradišćanskohrvatsko-hrvatsko-nimški rječnik izašao 1991. ljeta. Za korišćenje na sudu je u 1999. ljetu po nalogu Austrijskoga Saveznoga kancelarstva, u dva svezki izašao Pravni Rječnik, od hrvatskoga na nimški, ter nimškoga na hrvatski. Za stručne izraze u različni područji su 2001. i  2022. ljeto u izdanju Hrvatskoga kulturnoga i dokumentarnoga centra izlašla dva izdanja rječnika Terminologija. Normativna Gramatika gradišćanskohrvatskoga jezika je konačno izašla 2003. i pokriva fonetiku i fonologiju, morfonologiju, prosodiju, morfologiju, tvorbu riči, sintaksu i red riči. Tîm autorov u uvodu objasni, da je bilo potribno kodificirati i normirati zasebnu varijantu, da bi se osiguralo korišćenje jezika za gradišćanske Hrvate u polivalentnom smislu, ada u svi potribni područji od škole, administracije, medijev i tako dalje. Ljeta 2009. je još izašao priručnik Pravopis gradišćanskohrvatskoga književnoga jezika, izdjelan od skupine autorov pod peljanjem Ive Sučića. U toku 21. Stoljeća gradišćanskohrvatski sve već i već stupa u digitalni svit. Ljeta 2020. je bio objavljen GH rječnik, stalno obnovljeni nimško-gradišćanskohrvatski rječnik u obliku svim dostupne web aplikacije, podvarana od Znanstvenoga instituta gradišćanskih Hrvatov, ter 2025. Ljeta konačno i svim dostupna online varijanta normativne gramatike iz 2003. ljeta.

​

Standardizirani gradišćanskohrvatski varijetet bazira ada, za razliku od hrvatskoga standardnoga jezika, na čakavsko-ikavsko-ekavskom, a ne na novoštokavskom narječju, i čuva nekoliko riči i strukturov, ke bi se iz gledišća hrvatskoga standardnoga jezika gledali kot arhaizmi. Tako na primjer ne postoji ni grafem ni fonem đ, a očuvane su skupine suglasnikov -šć- i -čr- (umjesto -št- i -cr- u hrvatskom standardu). Nadalje je diftongizacija samoglasnikov o i e tipična u nekoliko govorov, isto kao čuvanje staroga mjesta, odn. drugoga razvitka naglaska jer nije došlo do novoštokavskoga pomicanja naglaska. U morfologiji ne postoji izjednačenje nastavkov u množini, a genitiv množine završava na -ov, odn. -ev, ili pak na nulti nastavak. Uticaj nimškoga i ugarskoga jezika se u leksiki vidi u nekoliko posebnosti i razlikov prema hrvatskomu standardnomu jeziku, kot na primjer posudjenice i prevedenice, ali ima i dost sličnosti s kajkavskim i slovenskim govornim područjem.

​

Ako Vas zanima, novi rječnik i gramatika sa gradišćanskohrvatskom normom kot meta jezik su svim javno dostupni u internetu. Online Rječnik se stalno obnavlja, tako da se griške i riči, ke falu u budućnosti ispravljaju.

​

GH rječnik: https://gh.rjecnik.at/rjecnik/index.cfm 

​

Online gramatika: https://gramatika.hrvati.at/index.cfm