Slovenci na Hati i Poljanci

Roman Kriszt i Hubert Bergmann su u Hrvatskom centru predstavili svoje istraživanje o doseljenju Slovencev med Hrvate. Roman Kriszt i Hubert Bergmann u Hrvatskom centru. BEČ - Srijedu, 20. novembra 2024. su pravnik mag. Roman Kriszt i slavist i leksikograf dr. Hubert Bergmann u Hrvatskom Centru u Beču predavali o migraciji Slovencev u hrvatske općine tadašnje zapadne Ugarske i Dolnje Austrije u 17. stoljeću. Ova stoprv pred kratkim otkrita migracija nije bila poznata niti u gradišćanskoj, niti u slovenskoj literaturi. Počelo je sve u 2022. ljetu, kad je Kriszt pisao knjigu o stani, njihovi stanovniki i njihovi imeni u Bijelom Selu. Pri istraživanju mu je u oko palo, da se od 1690. ljeta u kronika najde čim već ljudi s dodatkom „ex-carnolia” , odnosno „carnolius” . Ovo znači „iz Kranja” i „Kranjac” i je čvrsti znak za veću migraciju Slovencev u hrvatskogovoreća sela. Sa slavistom dr. Hubertom Bergmannom je Kriszt još dalje analizirao svoja istraživanja i uz to su u drugi seli još već našli. Posebno čuda slovenskih imen su našli u Bijelom Selu, Gijeci, Pandrofu, Čunovu, Bizonji, Jandrofu ter u Edelstalu. U hrvatski seli sjeverno Dunaja, ter u sridnjem i južnom Gradišću se slovenska imena u velikom stilu u kronika do sada još nisu našla. Najveć informacijov su našli u Bijelom Selu, jer se je Kriszt jur duglje bavio bijeloselskom kronikom. Koruška vs. Kranj Od porijekla je najveći dio tih bivših Kranjcev iz Šenčura (Sveti Juraj). Pismeno postoji u različni varijanta i moguće je, da su mišljena i različna sela. Dokumentacija ljudi je u mnogi slučaji bila dost jasna, u drugi ipak jako maglena. Najidealniji slučaj je vjenčanje u Bijelom Selu, s kom je dokumentirana osoba iz sela „Uševka” , ka je 30 ljet pred tim isto dokumentirana u kroniki gorenjskoga sela s istim imenom. Izvatki iz smrtnih knjig u Bizonji. Takovi slučaji su ali rijetki, tako Kriszt i Bergmann. Čudakrat su informacije u kronika nejasne i nekonzistentne. Dokumentirani su ljudi iz Koruške, Kranja i Štajerske, ali vidljivo je, da su hrvatski farniki u kronika čudakrat zaminjali Korušku i Kranj. Dodatno tomu u 17. stoljeću još nije bilo fiksirano, je li je hižno ime ili obiteljsko ime oficijelno ime, tako da se sva dvoja imena nahadjaju u kronika. S tim, da najveći dio ljudi tada još nije bio alfabetiziran i je odvisilo od farnikov, kako se imena napišu, je bilo čuda varijacijov. U Bijelom Selu su u toku te migracije do 10% sela bili emigrirani Slovenci, ča je do sada vidljivo po imeni u selu. Primjer imena ove migracije, ko se je kroz čas preminjalo, je Bolka. Tako je iz „Bolka” nastalo „Volchnetz” , onda „Vorschitz” , i iz toga „Valenschitz” , dok su se iz toga dalje razvijala imena „Bolsicz” , „Volsich ” i konačno „Waidschutz” . Različna imena su se tako po zvuku preminjala i kroatizirala, odnosno germanizirala, i to još i u toku jednoga žitka. Zanimljivo je, da u neki kronika koč-toč i falu imena dice i kod nekih vjenčanj i ime zaručnjice. Ne samo na prezimeni su se našli migranti iz Kranja. Imena kot Primus, od svetoga Primuša i Aleš, po svetom Aleksijušu, su tipično slovenska. Dodatno se kod mnogih i moru najti tragi slovenskih dijalektov. Tri faze doseljenja Roman Kriszt se je pri istraživanju o Bijelom Selu popiknuo prik „carnoluse” i osobe „ex-carnolia” Ča se tiče migracije Slovencev med 1690. i 1720., moru se viditi tri faze. Vrh migracije je bio med 1690. i 1710., manji, ali ipak primjetljiv porast je bio med 1710. i 1720., dok se je med 1720. i 1730. ljetom do konca snižila. Posebo vidljiva su slovenska imena u smrtni knjiga od 1740-ih ljet. Najveć Slovencev je došlo iz Gorenjskoga (Oberkrain), manje grupe i iz Štajerske, Koruške i Prekmurja. U prvih 30 ljet su se novodoseljeni Slovenci i Hrvati malo mišali, kašnje su se onda jače asimilirali, da je svako vrime bio maksimalni broj Slovencev u seli oko 10-15%. Kot primjer za ta fenomen je zapisana osoba s imenom Debeljak s dodatkom „Slovenac, ali dobar Hrvat” . I ako se je jur čuda našlo, je ov projekt ipak još u aktivnom istraživanju, tako Kriszt i Bergmann. Ovako je moguće, da će se još čuda neočekivanoga otkriti. Tekst: Oskar Rupp Slike: Petar Tyran