Još živi? – diskusija o jeziku i identitetu

U bečkom domu slovačke kulture su se sastali zastupniki svih šestih priznatih narodnih grup Austrije i su pod geslom „Još živi?” raspravljali o svoji jeziki, manjinskom identitetu i žitku doma, ter u Beču. Većina diskutantov bila relativno mlada i bilo je prisutno već žen. Folklorna grupa Vinica je otvarala priredbu Jezik – poslovice i mišanje Beč – srijedu, 27. maja je djelatna zajednica ARGE Volksgruppen pozvala zastupnike narodnih grup u dom slovačke kulture u Beču. Prije nego su diskutanti išli pred publiku, je slovačka folklorna tančena grupa Vinica predstavila različne slovačke narodne tance. Moderirali su Gabriel Stern i Eva Maria Wohlfarter, ki su kot prvo pitanje pitali za poznatu poslovicu, ka dobro opiše narodnu grupu. Poslovice velu čuda o položaju narodnih grup Prvi je na rič došao Martin Petraš, ki je sidio u slovačkoj nošnji, ar je tancao pri otvaranju. Za njega Slovake dobro simbolizira rič „pohoda”, ča prilično znači „Sve u redu”. Po pitanju, jeli je ova rič i drugim narodnim grupam poznata, se je ispostavilo, da se ista rič najde i u Češkom, Gradišćanskihrvatski ekivalent, ki je zapravo posudjen, ali pred svim kroz Bruje i njevu jačku istoga imena populariziran, je „Nema problema!”, ki je još i većina publike poznala. Martin Petraš (u nošnji) je tancao i govorio Zastupnica bečkih Čehov, Clara Černajsek je s izrazom „Komenština” otprla širlju temu jezika. Slično kot kod nas, se naravno i kod drugih narodnih grup mišaju jeziki – manjinski i dominantni nimški, ali koč toč i drugi jeziki, tako da je ova „Komenština” šarolik code-switching i code-mixing češkoga i/ili slovačkoga s nimškim, med bečkimi Čehi i Slovaki posebno poznata kod dice iz Komenský škole. K ovomu fenomenu su znanstveniki naime izvidili, da ovo nije manjak jezične kompetencije, ali zapravo dokaz vrlo dobre kompetencije svih upletenih jezikov, ar to funkcionira po gramatičkoj sistematiki. I ako ima većina narodnih grup pesimističan pogled na opstanak svojih jezikov, imaju Romi posebno teško. Rabie Perić, zastupnica Romov i učitelja romskoga jezika u bečkom Romano Centru je razložila, da se sve već mladih Romov zbog nažalost jako teških i negativnih stigmov distancira od svojega jezika i identiteta. Dodatna zapreka da je, da ne postoji romska država, ka politički i financijski podupira Rome i gaji romski jezik. Ipak se institucije kot bečki Romano Centro i manjinske zajednice sa svom silom i srcem trudu udržavati romski jezik i kulturu, ada mu nudu platformu. Odnos k matičnoj državi Oskar Rupp je razložio posebni položaj hrvatov Ča se tiče odnosa k matičnoj državi, se je od zastupnikov čulo čuda različnih stvari. Zastupniki madjarske narodne grupe Evelin Grubbauer i David Bölcskey-Molnar, ki su skupa i zastupali društvo EMIT Becs (Europski savjet madjarske mladine u Beču) imaju direktni rodbinski odnos u Madjarsku, su ali odrasli u Beču. Slično kot kod bečkih Čehov i Slovakov, granica med autohtonimi člani narodne grupe i novom doseljeništvom nije čisto jasna, ar su i dost blizu povezani i imaju bliži odnos k matičnoj zemlji, ki je zapravo samo bio u dijeli 20. stoljeća pokinut. Kod gradišćanskih Hrvatov, da je situacija malo već komplicirana, je povidao Oskar Rupp, zastupnik gradišćanskih Hrvatov. Skoro pol tisućljeća kulturne izolacije i geografične odaljenosti su urzočili vlašći razvitak pismene, ali i druge kulture. Naravno sad postoji živi kontakt s Hrvatskom, ada pred raspadom i s Jugoslavijom, pred svim na muzičkom polju, ova kultura ali ne deplacira gradišćanskohrvatsku kulturu, nego u neki pogledi već s njom fuzionira i tako obogaćuje današnju gradišćanskohrvatsku kulturu i identitet. Tomu ali dodaje Rupp, da naravno ne svi člani narodne grupe mislu u isti smir i na isti način živu ouo kulturu i odnos k Hrvatskoj, ča se do neke mjere i zrcali u šarolikosti društav hrvatske narodne grupe. I ako je situacija drugačija, vidi Lea Vuok, pravnica i zastupnica Slovencev, kod svoje narodne grupe paralele. Žitak, identitet i diskriminacija doma i u Beču Pokidob je mladja povijest koruških Slovencev nažalost povezana s velikom diskriminacijom, su moderatori veljek peljali na temu korišćenja jezika i perspektivu identiteta u svakodnevnom žitku doma i u Beču. Vouk je razložila zanimljiv fenomen, da nažalost do dandanas dost prezentna protislovenska diskriminacija u koroškoj u Beču skoro potpuno manjka, ar su u Beču svi Korušci tako rekuć „isto tudji”. Za sebe govori, da ima zapravo tu sriću, da izvan u službi vas čas more koristi slovenski, ki je kod nje jezik rodbine i nje partnera, ali i različna društva u Beču omugućuju ožitak slovenske kurture izvan autohtonoga prostora narodne grupe. Društva u i zvan autohtonoga područja su za sve narodne grupe jako važna Slične uloge igraju društva u Beču i kod drugih narodnih grup, naime Hrvatski centar za hrvatsku narodnu grupu (i novo doseljenje Hrvate), kod u Beču autohtonih Slovakov i Čehov znatno veći broj društav, ali u prvom redu Komenský škola. Pred svim Čehi da su u ovom pogledu zapravo dost priviligirani, veli Clara Černajsek o svojoj narodnoj grupi. Martin Petraš, ki izvan zajednice zvećega govori nimški, jako cijeni ova društva, jer mu nudu prostor za slovačku kulturu i jezik, kada god mu pogrišu. Za gradišćanske Hrvate spomene Oskar Rupp, da je zbog relativne blizine Gradišća k Beču i „pendljanje”, odn. redovito putovanje u domaća sela i na dogadjaje u Gradišću važan faktor. K direktnoj diskriminaciji prema gradišćanskim Hrvatom veli, da ima ćut, da je pred svim u Beču praktično prošla i se u Gradišću znatno smanjila. Komentari o jezičnoj kompetenciji Evelin Grubbauer i David Bölcskey-Molnar, su iz svoje perspektive rekli, da u Austriji zapravo nikomu ne u oko padnu i da neugodne komentare i poglede zvećega dostanu u Madjarskoj, zbog (i ako slaboga) naglaska i kad im koč ka rič ne padne na pamet. Demonstrativno klimanje drugih sudionikov diskusije je pokazalo, da je ov problem kod svih narodnih grup dost poznat. Jedna gledateljica iz publike je k tomu dodala, da je po nje mišljenju grozna bezobraznost, da se koruškim Slovencem čudakrat predbaciva, da imaju jak nimški naglasak. Zadnja izjava ove živajhne diskusije je bila zahvalnica Rabie Petrić za djelo manjinskih društav, ko sad jur čuda omogućije i da je još čuda dobroga potenciala za budućnost. S liva, odzad: David Bölcskey-Molnar, RIchard Bassler (predsjednik ARGE), Martin Petraš, Oskar Rupp, Rabie Petrić i Clara Černajsek; Naprijed: Evelin Grubbauer, Eva Maria Wohlfarter (moderatorica, Lea Vuok i Gabriel Stern (moderator) Živa informalna diskusija pri pilu i maloj zakuski je pravoda napredila, ča je pozkazalo, da su se zastupniki narodnih grup čuda jedan od drugoga naučili. Interes za napredak u drugi priredba je kod svih zastupnikov znatno velik. Tekst: Oskar Rupp Slike: Sabrina Heitzer