Umjetnička udruga Kozlići i japansko umijeće pripovijedanja riječju i slikom

U okviru dječjeg kulturnog i obrazovnog programa u Hrvatskom centru u Beču je na poziv udruge Obzor gostovala umjetnička udruga Kozlići iz Zagreba . Kozlići su diljem Hrvatske, ali i šire, poznati po tome da svoje priče izvode u formi japanskog pripovjednog teatra kamišibaja, koji se često jednostavnije prevodi kao papirnato kazalište. U povodu 150. obljetnice rođenja najveće hrvatske dječje književnice Ivane Brlić-Mažuranić ispričali su priču prema njezinu najljepšem hrvatskom dječjem romanu Šegrt Hlapić . U punoj dvorani Hrvatskog centra djeca su pjevala zajedno s pripovjedačima Verom Pfaff i Reljom Dušekom pjesmu o malom postolarskom šegrtu Hlapiću i njegovoj prijateljici Giti te o njihovim avanturama, a potom su se zajedno družili na radionici, gdje su bojali likove iz priče i sami crtali prizore iz avantura Hlapića i Gite za svoj mali kamišibaj . Što je kamišibaj? Kamišibaj je umjetnost pripovijedanja priča s pomoću ilustracija koje se izmjenjuju u malome drvenom okviru s vratašcima, svojevrsnom stolnom kazalištu koje se naziva butaj . Potječe iz Japana , zemlje koja ima dugu tradiciju tzv.  slikonarativne umjetnosti , stoga se jednostavnije opisuje kao papirnato kazalište. Krajem 20-ih godina 20. stoljeća pojavljuje se na ulicama Japana kao oblik putujućega kazališta. Ubrzo postaje iznimno popularan jer je lako pokretan, edukativan i zabavan , a pripovjedači, tzv. kamišibajari , postali su pravi majstori pripovijedanja uz pomoć ilustracija. Kamišibajar je bio ulični pripovjedač koji je svoj butaj vozio na biciklu te putovao gradskim i seoskim ulicama. Katkada bi prekidao priču kada bi postala najzanimljivija i nastavljao je idući put. Mali slušatelji bi silno iščekivali nastavak priče, ali njegov je glavni zadatak zapravo bila prodaja ručno rađenih slatkiša. Ipak, zbog svakodnevne interakcije koju su imali s djecom, kamišibajari su prozvani uličnim učiteljima ili učiteljima s ugla. Pravila izvedbe kamišibaj-priče Umjetnost takvoga pripovijedanja ima svoja pravila. Priča se najavljuje udaranjem drvenih palica koje se zovu hijošigi . To je znak da priča počinje. Vratašca se otvaraju i u okviru se vidi ilustracija s naslovom priče . Ilustracije su smještene u drvenom okviru butaju, koji je najčešće A3 formata. S prednje strane je slika , a na poleđini svake ilustracije je tekst ako pripovjedaču zatreba da se prisjeti detalja iz priče. Većina tradicionalnih kamišibaj-priča sastoji se od 12 do 20 ilustriranih kartica . Važno je jedino da se izmjenjivanje ilustracija odvija lako, da ne ometa pažnju publike prilikom pripovijedanja. Izvedba završava zatvaranjem vrata butaja. Višenamjenski medij Osim za zabavu djece, kamišibaj se koristio i u propagandne i političke svrhe. Danas se kamišibaj koristi kao sinestetički umjetnički medij koji stvara potpuni doživljaj umjetnosti – vizualan, verbalan i auditivan –  jer uz pripovijedanje i slike autori često koriste i različite instrumente kako bi izvedbu dopunili glazbom. Kamišibaj je, međutim, idealan medij za odgoj i obrazovanje djece. To je didaktičko i edukativno sredstvo koje se može koristiti za poticanje umjetničke kreativnosti, likovnog i jezičnog izražavanja, za učenje jezika, ali i za jačanje vještina javnog nastupa i samopouzdanja. Udruga Obzor koristi kamišibaj u radu s djecom u okviru kreativnih radionica hrvatskog jezika i kulture u Hrvatskom centru u Beču. Djeca slušaju priče, na taj način potiču svoju maštu, uče nove riječi, razmišljaju o junacima i junakinjama priče, razgovaraju o njihovim postupcima… Zatim sami stvaraju svoje priče ili mijenjaju priču koju su slušali i gledali. Pišu, crtaju i izvode. Takav cjeloviti pristup učenju jezika, na kreativan način i kroz igru, pokazao se učinkovitim jer objedinjuje više ciljeva u podučavanju. Kozlići su ovom prigodom darovali Udruzi Obzor i Hrvatskom centru butaj A4 formata za pedagoški rad s djecom. Naši stalni gosti Kozlići su već stalni gosti udruge Obzor i Hrvatskog centra na programima za djecu. Prvo smo ih upoznali 2022., kada su pričali priču Mačak Džingiskan i  Miki Trasi u povodu 100. obljetnice rođenja najveće hrvatske pjesnikinje Vesne Parun. Zatim su gostovali na Uličnoj fešti 2023., kada su pričali narodne priče s Banije, a ovaj put došli su nam u posjet kako bismo zajedno obilježili 150. obljetnicu rođenja slavne hrvatske dječje spisateljice Ivane Brlić-Mažuranić. Kozlići su pravi ambasadori ove umjetnosti koja je u zadnje vrijeme postala raširena diljem svijeta, a s njima i u Hrvatskoj. Umjetnički i bračni par Vera Pfaff i Relja Dušek osnovali su udrugu 2017. s ciljem približavanja umjetnosti djeci i mladima, a kamišibaj je jednostavan i pogodan medij da se taj cilj i ostvari. Kroz predstave i radionice potiču kreativni razvoj mladih te pomažu stvaranju socijalne jednakosti u društvu. Redovito sudjeluju u radioničkom programu Šibenskog festivala djeteta, na Ogulinskom festivalu bajki, nakon snažnog potresa u Petrinji i Sisku priključili su se brojnim kulturnim djelatnicima da pomognu djeci prebroditi traume uzrokovane potresom, a u suradnji sa stručnjacima izradili su i niz priča i radionica posebno prilagođenih djeci s teškoćama u razvoju, a izvode i priče na znakovnom jeziku za gluhu i nagluhu djecu. Do sada su izradili više od 100 naslova kamišibaj-priča : japanskih narodnih priča, hrvatskih narodnih priča i nagrađivanih slikovnica svjetskih i domaćih autora prilagođenih za format kamišibaja. Prošle godine su zajedno s udrugom Kaleido iz Buzeta objavili Početnicu kamišibaja  namijenjenu svima koji se žele baviti kamišibajem, ali prije svega odgajateljima, učiteljima i pedagozima u radu s djecom. Višejezični kamišibaj Višejezični kamišibaj međunarodni je projekt koji je pokrenula organizacija DULALA iz Francuske 2014. godine. Zahvaljujući članstvu udruge Kozlići u međunarodnoj mreži višejezičnog kamišibaja KAMILALA , u Hrvatskoj je 2022. godine otvoren natječaj za škole i vrtiće u izradi kamišibaj-priča na više jezika . Jednom godišnje udruga Kozlići upućuje poziv svim školama i vrtićima u Hrvatskoj, ali i drugim kreativnim skupinama djece, da izrade kamišibaj-priču koristeći više stranih jezika, narječja ili dijalekata . Sigurni smo da bi na ovom natječaju bile dobrodošle i organizacije i dječje grupe iz gradišćanskohrvatske zajednice. Tekst i fotografije: Adrijana Markon Jurčić