34. kiritof u Frelištrofu

Tradicionalna svečanost moravskih Hrvatov je zbog promjenov demografije i ciljne publike morala adaptirati svoj koncept. Ipak je uspješna prireda mogla povući čuda ljudi različne starosti.

FRELIŠTROF – U južnomoravskom  Frelištrofu se je svečevao 34. kiritof po Drugom svitskom boju. Ovo veliko svečevanje moravskih Hrvatov se po raseljenju opet svečuje od 1991. ljeta i

uglavnom služi druženju i korišćenju jezika. Kot se s časom minja situacija, se je na početku još veliki broj govoračev – oko 150 moravskih Hrvatov s dobrim znanjem jezika – med pohodniki sada nažalost smanjio na kumaj dvi šakice ljudi.

Dalje još dobro pohodjena priredba je ada morala prilagoditi svoj koncept na publiku i je ovo ljeto prvi put pokusila nove aktivnosti za buduće generacije. Dopodne pred glavnom svečanošću su se potomci moravskih Hrvatov ter interesenti prošetali iz Nove Prerave po seli moravskih Hrvatov i su se na različni štacija učili o povjesti, kulturi i jeziku. Ovo je uglavnom bilo koncipirano za potomce, da bolje upoznaju svoje korijene i znamda i vidu nove perspektive.

Po šetanju se je obdržao takozvani „Morchor speed friending”, novi koncept razgovora i upoznanja, da su si pohodniki bliži i tako u opušćenoj atmosferi laglje komuniciraju. Inspiracija je bio novi trend „speed datinga”, samo da je fokus na ugodnoj i blizoj raspravi o Moravski Hrvati. Novi koncept se je pokazao vrlo uspješnim, tako da je i došlo ljudi prez korijenov, od kih su se i neki iz zanimanja počeli učiti jezik.

Struktura kiritofa je ostala još svenek ista

Ipak je tradicinalni kiritof svete Kunigunde po ovoj akciji još potekao po poznatom programu. Početak je bila većjezična maša u Frelištrofskoj crikvi, ku je služio Farnik Branko Kornfeind s prodikom, molitvami i prošnjami u hrvatskom, nimškom i češkom jeziku. Muzički su ga podupirali njegovi tamburaši, s kimi je onda i mimo maše nastupio. Prije nego je počela tradicionalna prošecija u nošnja s okinčenom kozom, su ostali moravski Hrvati i Hrvatice, ki se dijelom sada nek rijetko vidu, imali priliku za druženje i kratke razgovore.

Emocionalni i sada u Moravskoj nažalost jur dost rijetki „Kako ti gre?” se je nekolikokrat mogao čuti. Onim, ki Moravske Hrvate još ne poznaju, će najkasnije sada biti jasno, da bi se po govoru mogli brojiti med naše Hate i Poljance, ada je im bilo i veliko veselje, kad su se mogli s naši Hrvati pominati, ki su je tako opet spomenuli na mladja ljeta.

Novo otvoreni muzej o moravski Hrvati

Prošecija je peljala mimo novo uredjenoga muzeja „Chorvatský dům“ (hrvatski dom), kod koga je nekoliko ljudi znatiželjno ostalo. Novi muzej se je otvorio ovo ljeto, zbog čega je i bio dodatna atrakcija za goste kiritofa. Izložba muzeja pelja kroz povijest i kulturu Moravskih Hrvatov od naseljenja u 16. stoljeću, do raseljenja po cijeloj Moravskoj po Drugom svitskom boju. Ilustrirana je s lutkami u nošnja, slikami, teksti, komik-stripi i igrami, pretežno u češkom jeziku, ali i s dodatni tekski u engleskom i nimškom jeziku. Replik staroga zvučnoga trektura sa starimi snimkami dijalekta je spomenuo na istraživanje moravskohrvatskoga govora u ranom 20. stoljeću. Različne knjige i igre o Moravski Hrvati, ter za učenje riči i frazov dialekta se je moglo kupiti ravno kod muzeja.

Prošecija je konačno vodila k glavnoj svečanosti uz muziku, jilo i pilo. Nastupila je moravska grupa Pálava s cimbalom, guslači i tancoši, ki su preuzeli moravskohrvatske jačke u svoj repertoar i je tako na kiritofu predstavili. Po nji je zabavljala moravska limena muzika Uničovská přespolanka s tradicionalnom češkom muzikom iz južne Moravske.

Po svečanosti su se ljudi peljali na gaj vrbov na rubu sela, koga su u 16. stoljeću počeli saditi hrvati, i sad služi kot branjeni prirodni spomenik Moravskim Hrvatom. I ako sve manje pohodnikov vlada hrvatskim jezikom, je po zanimanju i diskusija o vlašći korijeni jedno jasno – Moravski Hrvati nisu prošlost. Moravski Hrvati još živu i se kanu družiti. Završio je kiritof opet kod Hrvatskoga doma. Nova generacija pohodnikov je pokazala, da je zanimanje za Moravske Hrvate ipak jošt dost veliko. I pokus revitalizacije je dalje u toku. Uz različne djelaonice o moravskohrvatskoj kulturi se i nudu jezični tečaji, ki, kot jur prije spomenuto, i povuču obične čehe sa zanimanjem i simpatijom za ovu kulturu. Kako se ov sve konačno razvija, nam ipak nek more pokazati budućnost.

Tekst: Oskar Rupp

Slike: Petar Tyran