Slavenka, Karl i brojni drugi su u prošlu srijedu zajedno vozili u salonskom vagonu med Zagrebom i Bečom. U sklopu literarne manifestacije „Österreich list“ ili „Austrija čita“, Centar.Salon peljala je Lydia Novak. Zač salon? U ovom društvenom mikrokozmu 19. i početkom 20. stoljeća se je našla umjetnost i inteligencija i je raspravljala o aktualni tema. Pred četirmi ljeti je centar salon bio prvi put, a onda je bio povod 100 ljet od raspade monarhije i osnivanje austrijske republike.
Teksti ki su čitani su vrimenski na svaki način jako široki, najstarje je iz početka 19. stoljeća a išlo je do suvrimene literature. Eksperiment skupnog čitanja je bio jako uzbudljiv, i kako je Lydia kazala: „A ako si po tom ipak ništ nimamo za reć, no ko ćemo još ča čitat.“
Pokidob je nje ime u Beču sinonim za Salon, počeli smo s tekstom Berte Zuckerkandl, a onda i Miroslavom Krležom jer im je zajednička tema bio Hermann Bahr. Bahr je bio austrijski pisac ali i kontrovers lik svojega časa, kako su ga i opisali suvremenici. Salonski vagon je potom putovao od Beča do Zagreba preko Gradišća i Felixa Kosa, pa do Ivane Sajko, Slavenke Drakulić, Rujane Jeger, a nastavit će se peljati i u budućnosti.
Osim što je Centar biblioteka „Franjo Rotter“ cijeli tajedan imala otvorena vrata za sve koji su je htjeli posjetiti i upisati se kao člani, u petak je tajedan „Austrija čita“ završio čitanjem za najmlađe. Centar.Dica-team u suradnji s Udrugom OBZOR odabrao je zanimljive naslove za najmlađe i tako im približio kulturu čitanja i posjećivanja biblioteke. Posjetite i vi Centar biblioteku jer čitanje je lako, ili kako je rekao veliki pisac Borghes: „Uvijek sam zamišljao da će raj biti neka vrsta knjižnice“