Slovenci na Hati i Poljanci

Roman Kriszt i Hubert Bergmann su u Hrvatskom centru predstavili svoje istraživanje o doseljenju Slovencev med Hrvate.

Roman Kriszt i Hubert Bergmann u Hrvatskom centru.

BEČ - Srijedu, 20. novembra 2024. su pravnik mag. Roman Kriszt i slavist i leksikograf dr. Hubert Bergmann u Hrvatskom Centru u Beču predavali o migraciji Slovencev u hrvatske općine tadašnje zapadne Ugarske i Dolnje Austrije u 17. stoljeću. Ova stoprv pred kratkim otkrita migracija nije bila poznata niti u gradišćanskoj, niti u slovenskoj literaturi.

Počelo je sve u 2022. ljetu, kad je Kriszt pisao knjigu o stani, njihovi stanovniki i njihovi imeni u Bijelom Selu. Pri istraživanju mu je u oko palo, da se od 1690. ljeta u kronika najde čim već ljudi s dodatkom „ex-carnolia”, odnosno „carnolius”. Ovo znači „iz Kranja” i „Kranjac” i je čvrsti znak za veću migraciju Slovencev u hrvatskogovoreća sela.

Sa slavistom dr. Hubertom Bergmannom je Kriszt još dalje analizirao svoja istraživanja i uz to su u drugi seli još već našli. Posebno čuda slovenskih imen su našli u Bijelom Selu, Gijeci, Pandrofu, Čunovu, Bizonji, Jandrofu ter u Edelstalu. U hrvatski seli sjeverno Dunaja, ter u sridnjem i južnom Gradišću se slovenska imena u velikom stilu u kronika do sada još nisu našla. Najveć informacijov su našli u Bijelom Selu, jer se je Kriszt jur duglje bavio bijeloselskom kronikom.

Koruška vs. Kranj

Od porijekla je najveći dio tih bivših Kranjcev iz Šenčura (Sveti Juraj). Pismeno postoji u različni varijanta i moguće je, da su mišljena i različna sela. Dokumentacija ljudi je u mnogi slučaji bila dost jasna, u drugi ipak jako maglena. Najidealniji slučaj je vjenčanje u Bijelom Selu, s kom je dokumentirana osoba iz sela „Uševka”, ka je 30 ljet pred tim isto dokumentirana u kroniki gorenjskoga sela s istim imenom.

Izvatki iz smrtnih knjig u Bizonji.

Takovi slučaji su ali rijetki, tako Kriszt i Bergmann. Čudakrat su informacije u kronika nejasne i nekonzistentne. Dokumentirani su ljudi iz Koruške, Kranja i Štajerske, ali vidljivo je, da su hrvatski farniki u kronika čudakrat zaminjali Korušku i Kranj. Dodatno tomu u 17. stoljeću još nije bilo fiksirano, je li je hižno ime ili obiteljsko ime oficijelno ime, tako da se sva dvoja imena nahadjaju u kronika.

S tim, da najveći dio ljudi tada još nije bio alfabetiziran i je odvisilo od farnikov, kako se imena napišu, je bilo čuda varijacijov. U Bijelom Selu su u toku te migracije do 10% sela bili emigrirani Slovenci, ča je do sada vidljivo po imeni u selu.

Primjer imena ove migracije, ko se je kroz čas preminjalo, je Bolka. Tako je iz „Bolka” nastalo „Volchnetz”, onda „Vorschitz”, i iz toga „Valenschitz”, dok su se iz toga dalje razvijala imena „Bolsicz”, „Volsich” i konačno „Waidschutz”. Različna imena su se tako po zvuku preminjala i kroatizirala, odnosno germanizirala, i to još i u toku jednoga žitka. Zanimljivo je, da u neki kronika koč-toč i falu imena dice i kod nekih vjenčanj i ime zaručnjice.

Ne samo na prezimeni su se našli migranti iz Kranja. Imena kot Primus, od svetoga Primuša i Aleš, po svetom Aleksijušu, su tipično slovenska. Dodatno se kod mnogih i moru najti tragi slovenskih dijalektov.

Tri faze doseljenja

Roman Kriszt se je pri istraživanju o Bijelom Selu popiknuo prik „carnoluse” i osobe „ex-carnolia”

Ča se tiče migracije Slovencev med 1690. i 1720., moru se viditi tri faze. Vrh migracije je bio med 1690. i 1710., manji, ali ipak primjetljiv porast je bio med 1710. i 1720., dok se je med 1720. i 1730. ljetom do konca snižila. Posebo vidljiva su slovenska imena u smrtni knjiga od 1740-ih ljet.

Najveć Slovencev je došlo iz Gorenjskoga (Oberkrain), manje grupe i iz Štajerske, Koruške i Prekmurja. U prvih 30 ljet su se novodoseljeni Slovenci i Hrvati malo mišali, kašnje su se onda jače asimilirali, da je svako vrime bio maksimalni broj Slovencev u seli oko 10-15%. Kot primjer za ta fenomen je zapisana osoba s imenom Debeljak s dodatkom „Slovenac, ali dobar Hrvat”.

I ako se je jur čuda našlo, je ov projekt ipak još u aktivnom istraživanju, tako Kriszt i Bergmann. Ovako je moguće, da će se još čuda neočekivanoga otkriti.

Tekst: Oskar Rupp

Slike: Petar Tyran