Iako smo mislili i se ufali da su časi online druženj za nami, ponekad je dovoljna web-kamera i internetska veza da se uspostavu kontakti i stvoru nova prijateljstva.
Upravo to se dogodilo med moliško-hrvatskom čuvarnicom iz sela Kruč i dvojezičnom čuvarnicom Viverica u Beču.
Čuvarnica u Kruču je jedina još aktivna čuvarnica u četiri moliško-hrvatski seli i s njom se omogućuje organizacija aktivnosti vezanih uz podučavanje moliško-hrvatskoga jezika (na-našo) od najranije dobi. Čuvarnica jedio Obrazovnoga instituta „A. Ricciardi” u općini Palati, čiji je ravnatelj Guido Rampon i je jako otvoren na temu jezične manjine iz Molisea tr pelja različne projekte povezivanja s Hrvati kroz cijelu Europu.
Na inicijativu odgojiteljice Gabrielle Ricciuti iz vrtića u Kruču tr u suradnji s glazbenim pedagogom Marcom Blascettom u Viverici i kulturnim društvom KroaTarantata iz Mundimitra dogovoreno je da ćedu povezati dicu ovih dvih čuvarnic putem video poziva.
Dica su se izminjila u svojemu programu s jačkami na svoji manjinski materinski jeziki: dica iz Kruča su jačila jačku od fešte do “Maja” (fešta se more prispodobiti s našom žetvenom zahvalnicom) i jednu jačku ku je Lorenzo Blascetta skupa s dicom napisao - “Hote u Kruču”. Viverice su jačile “Mi smo male Viverice” i “Oj Jelena”. Lorenzo iz KroaTarantate je pratio dicu na harmoniki, a Marco na gitari.
Završna jačka „Giro, giro tondo” u koj se hodi u kolobaru, a na koncu se svi hitu na tlo je bila najuzbudljivija točka ovoga susreta. Zajednička jačka i tanac sve dice u stvarnomu času bio je lipi konac lipoga prijepodneva ispunjenoga glazbom i prijateljstvom, ujedinjenih u očuvanju vlastitoga jezičnoga i kulturnoga naslijedja.
Comments