U Beču otvorena izložba akvarelov i ulja na staklu Ivana Andrašića

U srijedu, 27. maja navečer u Hrvatskom centru u Beču svečano je otvorena izložba akvarelov i ulja na staklu s motivi podravskih pejzažov, karakterističnoga krajolika sjeverne Hrvatske, ki se proteže od rijeke Drave do pitomih brižuljakov Bilogore iz ciklusa „Sfumato“, autora Ivana Andrašića (67), samostalnoga likovnoga umjetnika iz Koprivnice i diplomiranoga pedagoga.

BEČ - Izložbu je otvorila opunomoćena ministrica u hrvatskom Veleposlanstvu u Beču Sanja Javor, ka je uvodno izrekla pregršt pohvalov za Andrašićev, kako je naglasila, impresivni izložbeni postav. „Ovo je sjajna promocija hrvatske likovne umjetnosti u Beču, europskom i svitskom kulturnom središću. Hvala umjetniku Ivanu Andrašiću i Hrvatskomu centru gradišćanskih Hrvatov da su to omogućili. Posebna mi je čast otvoriti ovu izložbu“, rekla je Javor.

Na početku otvorenja, sve nazočne u ime organizatora izložbe, Hrvatskoga centra pozdravila je djelatnica HC-a u Beču Adrijana Markon Jurčić. Potom se je gostom iz Hrvatske ter bečkim Hrvatom i njevim austrijskim prijateljem obratila i Rajna Ognjenović, nova predsjednica bečke udruge „Riječ-Boja-Ton“, ka je bila suorganizator izložbe.

O autoru izložbe Ivanu Andrašiću i njegovi jedinstveni likovni djeli i izričaju, u čijem je središću mediteranski ugodjaj ciklusa „Sfumato“ predgovor je dala Andrašićeva kćer Patricija. Napomenula je da je izložbeni postav bečke izložbe „recentni odabir umjetnikovih djel, u poslidnju dvi ljeti.“ A je nastavila „Kao samouk vrlo rano započinje slikarsko delo u maniri hrvatske naive, a prvu izložbu priredjuje jur 1971. ljeta. U početku se izražava kroz slikanje na staklu i crtež naglašene grafičke čistoće, dokle se njegov likovni izraz s vrimenom razvija prema pročišćenimi, gotovo nadrealnimi pejsaži podravsko krajolika. Otkrivanje mekoće i paučinaste prozračnosti kao snažnoga izražajnoga sredstva pelja prema akvarelu, u kom ostvaruje odmak od tradicionalne podravske manire i razvija osobni, lirski pristup pejzažu“, istaknula je Patricija i je slikovito napomenula kako je Andrašić „oblikovao vlastiti stil“, a njegov djela „osciliraju izmed akademski utemeljenih brežuljkov i dibokih osobnih impresijov“.

Ono, što je također bilo zanimljivo čuti je da je Ivan Andrašić 80-tih i 90-tih godina prošlog stoljeća realizirao više grafičkih mapa, te da djeluje ne samo kao slikar nego i ilustrator knjiga i zbirki pjesama podravskih autora.

Ali to nije sve, ovaj hrvatski likovni umjetnik poznat i izvan granica Hrvatske, od ranih 70-tih kontinuirano izlaže u Hrvatskoj i inozemstvu, gdje se također nalaze njegovi radovi u brojnim kolekcijama, rekla je Patricija, ponosna na svog oca. I to s pravom, jer je Ivan Andrašić sudjelovao na 300-njak skupnih izložbi širom Europe, SAD-a i Kanade. Osim toga, izlagao je i na 80-tak samostalnih izložbi.

Zamoljen da nešto kaže o izložbenom postavu bečke izložbe, autor Ivan Andrašić je rekao:

„Neka moje slike govoru umjesto mene.“ U nastavku je napomenuo da „umjetnost ne poznaje granice“ i kako je rastao izmed dva doajeni hrvatske likovne umjetnosti, Ivana Generalića i Ivana Večenaja, ter da je dalekoga 1973. ljeta u Beču bio najmladji autor na skupnoj izložbi „Nimi, lipi svit“. „Sada sam svojevrsna alternativa u naivi“, istakao je autor izložbe, rodom iz Molve, poznat po posebnoj tehniki slikanja na staklu, slikanja na samo njegov „specifičan način“. Rič je o vizualnom putovanju kroz prostore ke diboko poznaje, oblikujući ih kroz vlastitu, prepoznatljivu, umjetničku viziju.

„Slikanje na staklu, veliki je izazov“ napomenuo je Andrašić, koga, kako je rekao, prije svega zanima „atmosfera, čistoća i zaljubljenost u prirodu“, zbog čega je počeo slikati i akvarele. „Uvijek sam slikao s puno ljubavi i puno strasti. Uvjerio sam se da jedino ako tako djelate, imate posebnu interakciju s publikom“, naglasio je Andrašić, zahvalivši organizatorom izložbe, da su mu omogućili da u Beču predstavi svoja djela, opunomoćenoj ministrici Javor da je u ime Veleposlanstva RH u Beču došla otvoriti njegovu izložbu.

Još nekoliko važnih informacijov o Andrašiću otkrila je počasna predsjednica bečke udruge „Riječ-Boja-Ton“ Jadranka Klabučar Gros. Rič je o podatku da je Ivan Andrašić Vatikanskomu muzeju poklonio svoj monumentalan originalno djelo „Četiri godišnja doba“, ko je Papa Benedikt XVI., osobno preuzeo. Iste slike, manjega formata, moru se viditi i na izložbi u Beču.

Osim toga, Klabučar Gros je napomenula da su Andrašićeva djela bila izloženi i u Ujedinjeni narodi u Washingtonu. Ali i da je Podravina i hrvatska naiva poznata diljem svita. To je potvrdila i Adrijana Markon Jurčić iz Hrvatskoga centra, ka je rekla kako su na bečku izložbu došli ne samo Hrvati nego i Austrijanci, kim su očito, jur otprije, poznati motivi Podravine i hrvatska naivna umjetnost.

„Andrašićev ciklus – Sfumato – u čijem je središću mediteranski ugodjaj, pun je umjetnikov pogodak. To je izuzetno zanimljiv odmak od klasičnoga naivnoga slikarstva. Vrlo je poetičan, mek i mističan s maglovitimi odrazi, ki stvaraju prostor za vlastiti unutarnji doživljaj“, istaknula je Markon Jurči. Napomenula je kako se je ideja za bečku izložbu rodila u Dubrovniku.

Izložba donosi presjek Andrašićevoga stvaralačtva. To je recentni odabir zadnja dvi ljeta. Oko 30 slik, od čega je deset ulja na staklu. Ovdje je vidljiva jedna dijagonala: Dubrovnik-Beč, jer dio slik je i s izložbe u Dubrovniku. Pejzaži su od Podravine do Dubrovnika, stapanje neba i zemlje, spajanje hladnih i teplih farbov, potraga za harmonijom kao u glazbi, je slikar interpretira na svoj umjetnički način.

„Ovo je visoka razina predstavljanja suvrimene hrvatske umjetnosti i umjetnikov i sjajna promocija Hrvatske u Austriji s kulturno-umjetničkoga aspekta. Autor izložbe nas je doista počastio svojimi motivi iz Podravine i jedinstvenom atmosferom na njegovi slika“, istakla je Sanja Javor.

Glazbeni okvir izložbi, poznatim pjesam iz različnih dijelov Hrvatske, uključujući Dubrovnik, kade je i rodjena ideja za bečku izložbu, dali su sjajni glazbeniki „Dubrovačkih kavaljerov“ iz Beča, na čelu s kantautorom Josipom Čenićem.

Snježana Herek/HN

Tekst: Snježana Herek

Slike: Adrijana Markon Jurčić